Uz terapijske mjere, uspjehu liječenja osteoartritisa uvelike pridonosi i aktivno sudjelovanje bolesnika

Osteoartritis, koji nastaje trošenjem i razaranjem zglobne hrskavice, kod mnogih se ljudi uglavnom pojavljuje nakon četrdesete godine, a da je došlo do određenih promjena u koljenskom zglobu, često nas upozore tek bolovi. Isprva se javljaju samo na početku tjelesne aktivnosti kao početni bolovi, odnosno kod izlaganja većim opterećenjima.

Razlozi za prekomjerno trošenje hrskavice su višestruki, pa se među najvažnije čimbenike nastanka osteoartritisa, pored urođenih deformacija zglobova, ubrajaju prekomjerna tjelesna težina, konstantno opterećenje zbog prirode posla te mikro ozljede hrskavice (primjerice, tijekom rekreativnih sportskih aktivnosti).Nakon što ortoped dijagnosticira gonartrozu, tj. istrošenost zglobne hrskavice u koljenskom zglobu, najprije će konzervativnim mjerama, bez operativnog zahvata, pokušati usporiti, pa čak i zaustaviti napredovanje bolesti. Uz poduzete terapijske mjere, uspjehu liječenja uvelike pridonosi aktivno sudjelovanje bolesnika.

Treba pokušati smanjiti prekomjernu tjelesnu težinu, jer zglobovi moraju nositi svaki dodatni kilogram, što dovodi do njihove preopterećenosti i povećana trošenja. Redovitim kretanjem smanjuju se prekomjerni kilogrami i poboljšavaju opskrba i prehrana zglobne hrskavice, a učvršćuju se mišići koji okružuju i učvršćuju zglob.

Preporučuje se svakodnevno vježbanje, što predstavlja osnovni trening za rasterećivanje zglobova, jer kod artroze vrijedi načelo: više kretanja, uz manje opterećivanje zglobova!

Za oboljele od artroze, vožnja bicikla, pješačenje, skijaško trčanje ili plivanje s perajama posebno su prikladne aktivnosti. Ono što nije poželjno je pretjerana ambicioznost i sklonost prekomjernom opterećivanju pogođenih zglobova. Zato se preporučuje baviti se samo onim sportovima koji čuvaju zglob, jer nagla zaustavljanja i jače rotacije u koljenu nisu povoljne za tako promijenjen zglob.

Kod svih sportskih aktivnosti važno je imate odgovarajuću i prikladnu opremu. Tako bi, primjerice, kod pješačenja trebalo imati cipele s gumenim poplatom (preporučuju se tenisice) koje ublažuju udarce, štapove, a eventualno i ortopedske uloške. U svakom slučaju, potrebno je posavjetovati se s liječnikom koji će preporučiti osobni program kretanja.